UFC se malo pogubio…

UFCIZDVOJENA VIJEST 02.08.2012 10:49h Autor:

Ilustracija

 

Marko Petrak komentira probleme sa sljedećim izazivačem u poluteškoj diviziji UFC-a!

UFC se malo pogubio. No, s obzirom na realne faktore kojima se moraju voditi kada organiziraju svoje evente, kada biraju koji će borci predvoditi te priredbe, biraju im protivnike i na koncu odlučuju tko će biti sljedeći izazivač za naslov u pojedinoj diviziji – to je sasvim razumljivo. Ipak, zato što nešto shvaćamo, ne znači da je to i u redu i da na to ne treba ukazati.

O čemu zapravo govorimo? Naravno, o odabiru sljedećeg izazivača u poluteškoj kategoriji, a ako baš hoćete, istih problema Dana White i Joe Silva imaju i sa srednjom, velter, lakom…

Mnogo buke se proteklih dana moglo čuti na odluku da pobjednik dvoboja Rua vs. Vera postane novi izazivač, Jonesu ili Hendersonu. Uglavnom negativne i uglavnom s pravom. Ako “Shogunu” i progledamo kroz prste činjenicu da je u posljednjem meču izgubio od Dana Hendersona samo zbog toga što je pružio herojski i gotovo epohalni nastup, onda treba naglasiti da je nedugo prije (u međuvremenu je pobijedio Griffina) vrlo uvjerljivo već izgubio u meču za titulu od Jonesa. Dapače, on je od svih izazivača u posljednje vrijeme protiv Jonesa pokazao daleko najmanje. On je, stoga, svoju priliku već ispucao. Barem na neki period koji sigurno još uvijek nije prošao. S rezervom se mogu prihvatiti i Whiteovi argumenti da je Shogun legenda sporta, vjerojatno svjetski broj 2 i da je protiv Hendersona pružio nastupa za pamćenje. No, Brazilac je u cijeloj priči zapravo najmanji problem.

Što je s Brendonom Verom? Ako Rua nema legitimitet, kako ga naći prosječnom ili ispod prosječnom borcu kao što je ovaj Amerikanac. Nemojmo zaboraviti da je isti taj Vera dobio otkaz prije nešto više od godine dana nakon što je poražen tri puta uzastopno. Jedan od tih poraza stigao je i od Jona Jonesa kada ovaj još uvijek nije bio na vrhu i nije bio toliko kvalitetan i moćan kao što je danas. Ne samo da ga je Jones pobijedio, tada još uvijek klinac u usponu, je doslovce demolirao “The Trutha” slomivši mu sve kosti na licu. Da si Thiago Silva nije pomogao sa steroidima, Vera bi već sada bio prošlost i tukao bi se negdje u “B” produkciji i pokušavao ponovno izboriti kartu za UFC. Iako je povratničkom meču odlukom svladao Eliota Marshalla, ta blijeda pobjeda mu je tek osigurala ostanak u elitnom društvu, a nikako mu nije smjela biti ulaznica za meč protiv Shoguna.

Kada su shvatili da su napravili veliku glupost, čelnici UFC-a su se pokušali izvaditi potencijalno još većim “nonsensom”. White je, naime, “potenciran željama navijača” (jer on, naravno, uvijek ispunjava njihove želje), u bubanj za izazivača ubacio Lyota Machidu i Ryana Badera koji se bore iste večeri.

“Ako pobjednik ovog dvoboja na impresivan način dođe do slavlja, on će biti izazivač u poluteškoj”, ispravio se White i potencijalno doveo u velike nevolje.

Naime, niti Bader, a još manje Machida, nemaju nikakav legitimitet postati prvi izazivači Jonesu, odnosno Hendersonu. Ovaj prvi je, doduše, u posljednja dva dvoboja prilično impresivno slavio protiv Brilza i Jacksona, no valja podsjetiti da je isti taj hrvač nedugo prije bio na rubu otkaza kada je u dva meča poražen od Jonesa i Ortiza. Što tek onda reći na mogućnost da Machida opet postane izazivač nakon što je krajem 2011. izgubio od Jonesa u meču za titulu. I tada je njegov legitimitet bio nategnut jer je nakon dva poraza (Jackson, Rua) dobio šansu tek nakon jedne pobjede protiv “djedice” Couturea. Zbrojeno, Brazilac je u posljednja četiri dvoboja čak tri puta iz oktogona izlazio pognute glave, a sada bi odjednom mogao ponovno u kavez s izazivačkim epitetom iznad glave. Prilično neozbiljno od UFC-a, zar ne?

Valja se ipak vratiti na početak priče i one “realne faktore” kojima se UFC vodi kad su u pitanju ovakve odluke. Oni se, dakako, uglavnom svode na samo jednu stvar – novac. Ili ako hoćete, broj prodanih PPV-a. Slobodna borba nije samo sport, MMA je “šou biznis” koji prodaju zanimljivi i karizmatični. Oni poput Chaela Sonnena.

Trenutačno jedini legitimni izazivač Jonesu je Alexander Gustafsson, no sasvim je jasno kako švedski majstor partera ne bi izazvao niti približno zanimanje američke i brazilske javnosti kao recimo Rua, Machida, pa čak niti Vera, odnosno Bader. Iako je White najavio “velike stvari” za Gustafssona, to je tek pokušaj da se očisti obraz nakon što mu već sada nije dana legitimna prilika.

Sve dok UFC ne uspostavi nekakav sistem bodovanja i legitimnu ljestvicu boraca po divizijama, događat će se ovakve nelogičnosti i kontroverze. Naravno, američka promocija to nikada (barem ne u skoroj budućnosti) neće napraviti jer na ovaj način imaju mogućnost manipulacije i samovoljnog određivanja tko, kako, kada i protiv koga.

Na kraju treba ipak dati kredita i Joeu Silvi s obzirom da nikada u promociji nije lako imati uvjerljivog prvaka kao što su Silva ili Jones. Ukoliko “Bones” pobijedi i Hendersona, te svlada sljedećeg izazivača, tek tada će uslijediti pravi problemi za UFC. Tko je sljedeći? Gustafsson, nadolazeći Teixeira, Bonnar? U tako nekom scenariju i naš se Igor Pokrajac u slučaju pobjede protiv Vinnyja Magalhaesa nameće kao borac koji ima šanse doći vrlo blizu izazivačkoj poziciji. E to bi bilo nešto posebno!

Marko Petrak

[email protected] 

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI