Warning: mysqli_num_fields() expects parameter 1 to be mysqli_result, boolean given in /home/fight1/public_html/wp-includes/wp-db.php on line 3182
Godišnji pregled: UFC u 2015. (3.dio) | Fight Site

Godišnji pregled: UFC u 2015. (3.dio)

UFCIZDVOJENA VIJEST 24.12.2015 19:09h Autor:

Renan Barao i TJ Dillashaw

Zanimljivo, no ne toliko burno,  je bilo ljeto u UFC-u, koje je samo začinilo sve što se dogodilo u prvih šest mjeseci 2015. godine.

Zapravo, najiščekivanija borba nije se održala, ali ona je odlično poslužila kao poligon za ono što je UFC spektakularno odradio u prosincu. Završio je najneobičniji Ultimate Fighter do sada, a čak i za prvake je sve prošlo u najboljem redu.

Aldo se nije ukazao, no UFC 189 je najbolji event godine

UFC je sve pripremio za spektakl 11. srpnja, odradili su svjetsku promo turneju, mediji su masovno pisali o borbi godine, no ozljeda Josea Alda je to promijenila. Chad Mendes je prihvatio ponuđenu priliku, čak je izgleda da je i našao rješenje za Conora McGregora, no to što nije imao pune pripreme je vjerojatno presudilo te je završio nokautiran, a Irac s pojasom privremenog prvaka. A i organizaciji je odahnulo, jer su tako dobili još bolju priliku za promociju borbe McGregora i Alda.

Ipak, i bez brazilskog prvaka, sve je završilo spektakularno. Rat Robbiea Lawlera i Rorya McDonalda sigurno je najbolja ovogodišnja borba za titulu, a neki bi je nazvali i najboljom uopće. No, autor ovog teksta taj naslov ipak daje borbi s istog eventa, koju su odradili Dennis Bermudez i Jeremy Stephens. To je bilo 11 minuta neprekidne tučnjave u nevjerojatnom ritmu. Kad se doda i odlična borba Gunnara Nelsona i Brandona Thathca te također pravi rat visokog tempa, između Thomasa Almeide i Brada Picketta… Da, ovo je najbolji main card 2015. godine, bez ikakve konkurencije.

Vrlo slaba i nepotrebna Ultimate Fighter sezona

Za 21. sezonu popularnog showa, odlučen je malo drugačiji format. UFC je pokušao sučeliti dvije konkurentske dvorane, American Top Team i Blackzillians, no na kraju je sve ispalo kao reality show o privatnoj svađi njihovih vlasnika, Dana Lamberta i Glenna Robinsona. Sve je to začinila slaba kvaliteta boraca, jer se većina onih najboljih iz obje dvorane već nalazi u UFC-u ili nekoj drugoj elitnoj organizaciji. Na kraju je iskočio Kamaru Usman, kao talent koji u budućnosti nešto može napraviti u UFC-u, no ostatak boraca, izuzev možda mladog Michaela Gravesa, se nimalo nije proslavio niti kad su dobili priliku na UFC eventima. Sve u svemu, jako slaba sezona, možda i najslabija u povijesti showa. Finalni event ipak je dao nešto lijepo, impresivan debi Michelle Waterson, da ne bude da je sve baš bilo loše.

Glasgow, Bisping, Joe Duffy i Stevie Ray

Promocija je po prvi puta posjetila Glasgow te odradila borac posao. Iako Škoti nisu bili vatreni kao njihovi irski susjedi, event je bio vrlo zanimljiv i svakako vrijedan spomena. Michael Bisping i Thales Leites su odradili jednu super borbu, gdje je Englez bio za mrvicu bolji, a svakako vrijedi spomenuti i još jednu impresivnu završnicu Joea Duffya. Domaći heroji su također bili uspješni, odnosno Joanne Calderwood i Stevie Ray. Posebno zanimljiv je Ray, vjerojatno najimpresivnije ovogodišnje europsko otkriće. Također je zanimljivo kako se u Cage Warriorsima za naslov trebao boriti protiv Duffya, no sad obojica u UFC-u impresivno grade svoj put. UFC se mora vratiti u Glasgow, to je sigurno.

Dillashaw napokon potvrdio kako je trenutno najbolji

Napokon! TJ Dillashaw i prilika da dokaže kako nije slučajni prvak. Dugo su fanovi održavanje borbe smatrali neizvjesnim, ali kad je Brazilac vrlo mirno prošao vagu, sve je bilo spremno za rat. Nažalost, taj rat bio je podosta jednoličan. Barao nije nalazio rješenje za fantastičan rad nogu prvaka te je sve završilo prekidom početkom četvrte runde. I još jednom se potvrdilo jedno zanimljivo pravilo. Ukoliko te Dana White proglasi najbolji pound4pound borcem svijeta, ne piše ti se dobro. Pitajte Anthonya Pettisa i Josea Alda nešto o tome.

Isti event donio je i pobjedu Mieshe Tate nad Jessicom Eye te izjavu Dane Whitea kako je osigurala svoju treću priliku protiv Ronde Rousey. Na kraju se to nije dogodilo, a iako je Tate izigrana, opet izgleda kako je UFC, barem s one promotivno-financijske strane, povukao dobar potez. Sa one sportske, još jedna besmislica.

Bethe Correia uistinu nije bila dorasla prilici, povukao se veliki Minotauro

Samo tjedan dana kasnije, ogroman event u Brazilu, barem po broju borbi, budući da su se na njega ugurala i finale 4. sezone brazilskog Ultimate Fightera. Za razliku od gore spomenutog američkog, ovaj je bio uistinu sjajan te je ponudio veliki broj kvalitetnih borbi i uvid u sjajan talent. Pobjednici su na kraju bili Glaico Franca i Reginaldo Oliveira. Ovo je ujedno bio i najveći ovogodišnji ‘main card’, sa čak sedam borbi.

Ipak, sve je bio okrenuto na Rondu Rousey i Bethe Correia. UFC i njihovi analitičari su na sve načine pokušavali Brazilku predstaviti kao ozbiljnu prijetnju, no fanovi su bili u pravu. Correia je vrlo brzo pala, a svi su odjednom hvalili impresivan boks Ronde Rousey. Važna stvar ovog eventa je i odlazak velikog Antonia Rodriga Nogueire, poznatijeg kao Minotauro. On je doživio poraz od Stefana Struvea te nakon toga objavio kako mu je to bila posljednja borba. UFC je napravio pravi potez te legendi odmah dao posao unutar organizacije.

Dodson još lošiji nego pri prvom pokušaju

Još jedan PPV event predvodio je Demetrious Johnson, no ovog puta je fanove ipak zanimao. S druge strane je stajao John Dodson, borac koji mu je do sada pružio najbolji otpor. Očekivalo se kako će pobjednik 14. sezone Ultimate Fightera ovog puta biti još bolji, no čini se kako je pouke iz njihove prve borbe povukao prvak. Johnson nije dozvolio da ga ‘Magician’ ugrozi niti u jednom trenutku, odnosno uspio je potpuno nametni svoj stil. Stil koji je po mnogima vrlo dosadan, ali je jednako tako učinkovit. I Mighty Mouse je najuvjerljiviji UFC-ov prvak s razlogom.

Povratak Josha Barnetta, Hall iznenadio Mousasia

Jedini ovogodišnji event u Japanu donio je povratak Josha Barnetta, kako u zemlju izlazećeg sunca, tako i u UFC, i to nakon dvije godine. A njegova borba protiv Roya Nelsona ponudila je pet rundi teškaškog duela u najboljem obliku. Barnett je ipak bio nemjerljivo kvalitetniji borac u kavezu te se ponovno našao “u điru”. Nelson je došao do novog poraza, no UFC ga je ipak ostavio kao dio svoga rostera.

Još jedan borac koji se vratio u Japan je Gegard Mousasi, a njegov povratak nije bio toliko trijumfalan. Iako je prvih pet minuta apsolutno dominirao nad Uriahom Hallom te vjerojatno dobio rundu rezultatom 10-8, jedan kružni udarac početkom druge runde ga je nokautirao. Mousasi je još jednom zaustavljen na putu prema UFC vrhu.

Pripremio: Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI