Legendarni Brazilac otkrio: Karijera me uništila, ne vidim na jedno oko i ne mogu ravno hodati

Ostale vijestiIZDVOJENA VIJEST 01.05.2019 11:24h Autor:

Renato Sobral

Jedan od najpoznatijih brazilskih boraca s početka tisućljeća, Renato “Babalu” Sobral, otkrio je kako počinje osjećati sve veće posljedice duge karijere. Nekoliko simptoma CTE poremećaja su mu itekako izraženi.

Danas 43-godišnji Babula u MMA mirovini je već šest godina. Karijeru je završio s dva uzastopna nokaut poraza u Bellatorovom kavezu i odlučio se posvetiti svojoj obitelji. No, kroz to vrijeme počeo je osjećati sve jače posljedice dugogodišnjeg izlaganja svog tijela treningu i bespoštednim borbama. Karijeru je završio s 37 pobjeda i 12 poraza, unutar kojih je sedam puta bio nokautiran. No, kako je bio poznat po čvrstoj “bradi”, može se reći da je primio puno više udaraca od većine svojih kolega.

“Ono što mi se dogodilo je došlo u homeopatskim dozama. Borce se nauči kako da se bore, kako se zarade novac, no nitko nas ne nauči kako posložiti svoj život. Ja sam napravio par grešaka s novcem i oko toga kuda sam mogao odvesti karijeru. Zbog toga danas plaćam cijenu. Ne mogu uspravno hodati po ravnoj liniji. Izgubio sam velik dio vida na lijevo oko, no najveći problem je ravnoteža. Ona mi je ravna nuli. Kad se borim, kad sam u jiu-jitsu turniru ili u treningu, osjećam se kao da mi je ravnoteža dobra, no problemi postoje na dnevnoj bazi. Dečki koji se danas počinju boriti trebali bi znati kakvu će cijenu možda jednog dana platiti. Ljudi govore samo o postignućima i dobrim stvarima, nitko ne govori o onome što su putem izgubili”, započeo je svoju ispovijest Sobral u razgovoru za MMA Fighting.

Danas drugačije razmišlja, posebno kao otac.

“Da me netko pita bih li dozvolio svom sinu da trenira vale tudo, rekao bih ne. Mojoj kćeri? Također ne, radije bih da studira. Kći mi je u vaterpolo momčadi svoje srednje škole i natječe se, no ne bih je volio vidjeti kao profesionalnog sportaša. Svaki sport od tebe traži neka odricanja, čiju cijenu plaćaš tek u budućnosti”, otkrio je.

On je svoju slavu prvobitno stekao u japanskoj Rings promociji, a velik dio proveo je i kao UFC borac. 2006. godine napao je titulu poluteške kategorije, no doživio je poraz od Chucka Liddella. Dvije borbe kasnije otjeran je iz UFC-a, nakon što na znak suca nije pustio gušenje u koje je uhvatio Davida Heatha. Tako je do kraja karijere nastupao u Strikefoceu čiji je bio prvak, ONE FC-u i na kraju Bellatoru. U Octagonu je ukupno ostvario šest pobjeda i četiri poraza.

“Baveći se sportom kreneš raditi stvari za koje nisi spreman, ali moraš ih učiniti. Moraš se boriti dok si u bolovima i dok si ozlijeđen. Budeš nokautiran u dvorani pa se opet boriš tjedan dana kasnije. Ne možeš odustao od borbe jer moraš od nečega živjeti. Danas se pitam hoću li biti u stanju vidjeti svoju unučad i uživati u njima na normalan način. Sve jače počinjem osjećati posljedice. CTE mi je već dijagnosticiran. To je nešto o čemu se jako malo govori, a puno boraca ima ovakve probleme. Još uvijek nemam problema s govorom, no izgubio sam kvalitetan vid na lijevo oko  i imam osteoartritis u cijelom tijelu. Imao sam ukupno 13 operacija. Ništa u ovom sportu ne dolazi bez naplate”, kaže Babalu, koji i dalje nastupa na grappling natjecanjima.

16 godina karijere unutar koje je mislio samo na što češće nastupa i na borbe koje mu donose veću zaradu je došlona naplatu. Babalu je danas financijski osiguran, zbrinuo je svoju obitelj i po tom pitanju se vjerojatno neće morati brinuti. Postavlja se jedino pitanje da li je to sve bilo vrijedno cijene koju je platio.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI