Vitor bi se trebao zapitati: Jesu li podmukli udarci u potiljak također Božji odabir?

kolumneIZDVOJENA VIJEST 08.08.2011 12:38h Autor:

Vitor Belfort

Marko Petrak komentira sve najvažnije događaje koji su protekli tjedan punili naslovnice MMA medija.

Od kuda početi nakon onako burnog tjedna u kojem je Strikeforce sprašio otkaze Alistairu Overeemu, a zatim i Fedoru Emelianenku te proteklog vikenda u kojem smo vidjeli još jednu odličnu UFC-ovu priredbu? Možda je najbolje reći par rečenica o svakoj od ovih zanimljivih tema koje su punile naslovnice. Počnimo od Zuffe i njezinog poslovanja.

Neovisno o tome što netko misli o Dani Whiteu i Lorenzu Fertitti, oni UFC, a sada i Strikeforce, vode upravo maestralno. Da bi se došlo do toga zaključka ne morate završiti ekonomski fakultet ili neku prestižnu menadžersku školu. Dovoljno je pogledati gdje je UFC bio prije nekoliko godina kada su ga preuzeli i gdje se nalazi danas. Jednu polu-umrlu promociju vinuli su u nebesa i od nje napravili svjetsku, gotovo main stream, atrakciju koja je postala najbrže rastući sport na planetu. OK, dečki znaju igrati prljavo, no zar biznis upravo to i ne podrazumijeva. Zar netko ozbiljno misli da su Alistair Overeem i Golden Glory cvijeće? Naravno da nisu. Oni već godinama guraju vodu na svoj mlin i objektivno govoreći, od borca koji je još uvijek nedokazan u najvećoj teškaškoj konkurenciji, napravili su prvoklasni brand. A to su postigli vještim manevriranjem između japanske i američke scene, pomnim biranjem protivnika i trenutka kada će The Reem negdje nastupiti. Sjetite se samo perioda kada je dvije godine izbjegavao obranu svoje titule u Strikeforceu, ali i bilo kakav nastup u SAD-u. Naravno, lakše je izlupetati Todda Duffeeja za torbu japanskih jena, nego odraditi ozbiljnu obranu naslova protiv borca kao što je recimo Fabricio Werdum i to u strogo kontroliranim uvjetima gdje nema “juicea”. Lakše je licitirati nastupima kada nemaš ekskluzivan ugovor, nego biti obvezan nastupati kada to od tebe tvoj poslodavac traži. UFC tako ne posluje jer jer upravo takav modus vivendi odveo Strikeforce u financijski krah. Da je Scott Coker pametnije sastavljao ugovore sa svojim borcima i da se nije dao “žonglirati” kao što su to s njim radili Golden Glory i M-1, ova promocija nikada ne bi bila prodana najžešćoj konkurenciji za “pišljivih 40 milijuna dolara”. No, kada Fedora platite 1.5 milijuna, Hendersona 800 tisuća, prepustite dio kolača od prodaje ulaznica i TV prava kopromotoru M-1 Globalu, što vam ostane? Apsolutno ništa. Dapače, nađete se u dubiozi, a prividno ste organizirali prvoklasni event. Sada dolazimo do druge teme – Fedorovog otkaza. Nema tu mržnje Dane Whitea prema Posljednjem Imperatoru. Istina je, čelnik UFC-a Rusa ne voli od onog trenutka kada s njim nije uspio dogovoriti suradnju prije par godina, no pokazalo se da je upravo ta suradnja dovela Strikeforce do propasti. Stoga je potez UFC-a tada bio ispravan – Fedor jednostavno ne zaslužuje gotovo nerazumne uvjete koji za njega traži M-1 Global. Ovih dana se pojavila, navodno provjerena, informacija kako je Zuffa Fedorovim “ludim Rusima” nakon Hendersona nudila 500 tisuća dolara za dvije borbe. Naravno, nikakva kopromocija i ostale perverzije koje M-1 inače traži, nisu dolazile u obzir. 500 tisuća za borca koji ima tri poraza u nizu, priznat ćete, i nije tako loše. No, “ludi Rusi” su to glatko odbili i Dana White je jedva dočekao spičiti cipelu u guzicu nekoć najboljem borcu svijeta. Posljednji Imperator će se tako boriti u “nekoj ruskoj pripizdini” protiv borca kalibra Matta Lindlanda za sigurno manji novac nego što mu je nudio UFC. Koliko je to pametno, procijenite sami. I da, nakon što su otkazom spustili na zemlju Overeema i Golden Glory te pokazali im tko je THE GAZDA, White&Co su jasno dali do znanja da im je cilj potpis UFC ugovora s Nizozemcem. No, teško da će Overeem dobiti pravo nastupa za druge promocije i uvjete kakve si je Bas Boon zamislio. Bit će sretan i sa standardnim ugovorom na četiri borbe i plaćom ranga Chaela Sonnena.

UFC 133 je opet ponudio sjajne borbe. Iako su u prvom planu bili Evans i Belfort, ja bih ipak istaknuo dva velika iznenađenja Roryja MacDonalda i Briana Ebersolea. Prvi sa samo 22 godine pokazuje špricerski hladnu glavu, ali i sve kvalitete koji mora imati moderni gladijator. Potkovan na svim poljima, fizički odlično spremljen, MacDonald je budućnost UFC-a. Možda nije Jon Jones, no za koju godinu bi mogao biti jako blizu. Upravo suprotna je priča Briana Ebersolea. Prekaljeni veteran koji u 63 nastupa nikada nije bio nokautiran, pokazuje sav raskoš svog talenta i na velikoj sceni. U doba kada kavezom vladaju dosadni hrvači koji su smrt za ovaj sport, pravo je osvježenje vidjeti raznovrsnog “old school” borca koji protivnike uništava superiornom tehnikom i sjajnim intelektom. Teško je reći koji su njegovi dosezi u ovoj kategoriji, no prva dva nastupa su pokazala da ćemo Ebersolea barem još nekoliko godina sigurno gledati u UFC-u.

I za kraj kratki osvrt oko Vitora Belforta i njegovih ilegalnih tehnika kojima je drugi put zaredom svladao svog protivnika. “Ionako bi pobijedio”, “Svi to rade”, “Ako je mogao Henderson, može i Vitor…”, “Borba je već bila riješena”, stali su u obranu Belfortovi pobornici. Nažalost, sva ova objašnjenja nemaju veze s realnošću i činjenicama. A one jasno kažu, “prema pravilima ultimate fighta, svaki udarac u stražnji dio glave je zabranjen, a borac koji je izveo takav udarac bit će sankcioniran”. Da li je borba već bila riješena, da li bi se Akiyama oporavio, je li udarac bio namjeran ili ne, da li se borcu u naletu adrenalina teško kontrolirati ili ne? Sve su to apsolutno nebitne stvari jer se pravila moraju poštovati. Oni koji ih ne poštuju MORAJU biti sankcionirani. Da nije tako, onda ona ne bi niti postojala, a ultimate fight ne bi bio sport, nego bi bila ulična makljaža. Upravo je to image koji pokušavamo izbjeći i koji ovaj sport još uvijek drži na margini. Kada je borac svjestan pravila (onaj u podređenoj situaciji) onda se vodeći tim pravilima koncentrira na obranu. On štiti druga područja glave i eskivira udarce kako ne bi bio laka meta. Ako je pak napadač svjestan pravila, onda će paziti da protivnika ne udari tamo gdje ne smije, a upravo će mu zbog toga biti teže završiti borbu prekidom. Ako ste bezobzirni i ne razmišljate o tome (ili uljepšano, ne možete se kontrolirati u naletu adrenalina), onda se niti ne morate baviti ovim sportom jer kršite pravila i dovodite u opasnost svog protivnika. Veliki vjernik Vitor Belfort bi se trebao zapitati jedno logično pitanje: Ako mu je Bog namijenio ovu pobjedu, kao što je to izjavio nikaon meča, zar je onda on ne bi trebao ostvariti i bez podmuklih udaraca u potiljak?

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI