Istina o dopingu u borilačkim sportovima

kolumneIZDVOJENA VIJEST 16.12.2011 10:59h Autor:

Steroidi

“Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja” ili još bolje “Neka institucije odrade svoj posao”. Toliko smo puta čuli ove fraze u proteklih par godina kada su u pitanju najprije naši tajkuni, a u zadnje vrijeme naši političari, ministri, premijeri…

Otprilike se ovom retorikom odlučio poslužiti i UFC-ov borac Alistair Overeem. Kada iz usta ovog prebildanog gorostasa čujete “treba uvesti više doping kontrola u MMA-ju” ili “nakon ovog testa više nitko ne bi trebao sumnjati u mene”, pomislite je li ovaj čovjek možda pod nekom super krinkom bio zastupnik u bivšem sazivu hrvatskog sabora. Poput najprepredenijeg političara pod kriminalnom istragom, Overeem je majstorski poentirao pred čitavom svjetskom javnosti. Malo se našalio, ili kako Dalmatinci kažu, narugao… Iako se radilo o pisanom intervjuu, gotovo je sigurno da je u tom trenutku na licu imao onaj samodopadni smiješak kao kada nekome koga ne volite nasapunate dasku. I što je najgore, testovi će očito pokazati da je čist kao suza, a da su njegovi mišići stvar genetike i konjskog mesa.

Upravo je meni u jednom intervjuu prije dvije godine, uoči početka priredbe WFC-a u Ljubljani, izjavio da nikada u životu nije upotrijebio ništa nelegalnije od proteinskog shakea, nego da je enormni rast njegovih mišića u vrlo kratkom razdoblju plod konzumacije konjskog mesa. Gotovo sam puknuo od smijeha dok je to izgovarao, a ja sam gledao u njegov biceps koji je bio širi od moje noge i jednostavno nije mogao stati u košulju kratkih rukava nego je grotesno ispadao van. Intervju je objavio Index, a zatim i prenio cijeli svijet s velikom dozom ironije. To se konjsko meso proslavilo, a vjerojatno su tisuće mladih boraca već sljedeći dan pohitale u mesnicu po svoju dozu konjskih šnicli. Sigurno su bili jako razočarani kada su nakon par mjeseci shvatili da njihov odraz u ogledalu nije Bog zna koliko mišićaviji nego prije prelaska na konjetinu.

No, iako ovaj tekst za sada zvuči kao kritika i ironija na račun nizozemskog borca, on to zapravo nije. Znate zašto? Zato što vrhunski sport ne postoji bez upotrebe nedozvoljenih sredstava. Borilački sportovi nisu iznimka, dapače oni su najbolji primjer. Svatko tko je “unutra” to zna, a svatko tko uperi prst u Overeema i kaže ja sam čist, a bavi se profesionalnim sportom na vrhunskoj razini, je licemjer.

Znaju to i ljudi iz UFC-a, no jednostavno ne žele poduzeti ništa po tom pitanju. Njima je u interesu da se njihovi borcu pucaju što više i što jače. Njima nije u interesu da su čisti. Prešutno se odobrava konzumacija svega i svačega jer, da istinski postoji volja za iskorijenjivanjem ovog zla, to bi se vrlo lako i učinilo. No, da se to napravi, borci ne bi bili niti upola izdržljivi kao sada, ne bi bili niti približno snažni kao što sada jesu, i ono što je možda najbitnije, povratak nakon ozljeda bi bio nekoliko puta duži nego što je to sada slučaj. Sve bi ovo značilo i ogromne gubitne novca za njihove poslodavce koji zato jednostavno okreću glavu od problema i gledaju u drugom smijeru dok se oni “pucaju”. Da se razumijemo, stvar nije ništa bolja niti u drugim sportovima. Jeste li se ikada zapitali kako je nogometaš danas na kirurškom stolu na operaciji križnih ligamenata, a za tri tjedna igra utakmicu. Ili kako skijaš reparira meniskus, a za mjesec dana skija slalom. Jeste li se zapitali kako se na jednom svjetskom prvenstvu u plivanju sruši 50 svjetskih rekorda? Sjetite se samo legendarnog Dražena Petrovića koji je otišao u NBA kao žgoljavac, a već se na prvi odmor u Hrvatsku vratio kao isklesani fitness trener…

Da Dana White odluči iskorijeniti upotrebu dopinga u svom sportu jednostavno bi uveo redovite nasumične kontrole i drakonske kazne za one koji su uhvaćeni s prstima u pekmezu. Iz glave mogu nabrojati 10 UFC-ovih boraca koji su prije ili kasnije pali na doping testu. Svi osim Natea Marquardta, Jamesa Irvina i još nekolicine se i dalje vrlo uspješno bore u istoj promociji. Dapače, oni su velike i priznate zvijezde i idoli mladih. Mogu ih nabrojati još toliko koji su legalno na hormonskoj terapiji testosteronom “jer su bolesni”. Tu savršeno upada komentar na jednom poznatom MMA portalu koji kaže: Zar kavez i ring nije posljednje mjesto gdje bi tražili ljude kojima fali testosterona…

I baš je zato vrlo licemjerno od Dana Whitea obrušiti se na Marquardta, a podnositi Sonnena i pružati mu drugu šansu protiv Silve. Nuditi pomoć Lebenu “u borbi protiv ovisnosti”, a kritizirati ili dati otkaz nekome tko mu ne donosi toliko novaca i tko mu nije toliko bitan. Zvuči na prvu sigurno nenormalno, no najpoštenije bi bilo dozvoliti sve jer doping ionako svi prešutno koriste. No, tko bi onda odgovarao za eventualne posljedice kojih ionako ima sve više i više (Falcao je posljednji primjer). Ovako je lako oprati ruke, bježati od odgovornosti, licemjerno se javno zalagati za čist sport i pritom maksimalizirati svoj profit na račun iste pošasti.

I zbog svega ovoga, Overeem je zapravo žrtva. Njegova genetika mu vrlo vjerojatno omogućuje da lakše nabacuje mišićnu masu i da izgleda kao prebildana zvijer. Možda mu kuru slaže neki vrhunski stručnjak koji to radi bolje od ostalih. Tko zna? U sportu gdje su “svi na nečemu”, Overeem nije zaslužio da ga ništa više osuđuje nego mladića u 41. Dana Hendersona ili legendarnog djedicu Randyja Couturea koji i s 47 na leđima od hormorna rasta izgleda mlađe od svog sina…

Marko Petrak

[email protected]

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI