In memoriam: “Macho” Camacho

kolumneIZDVOJENA VIJEST 26.11.2012 16:14h Autor:

Hector Camacho vs. Roberto Duran (photo: Timothy A. Clary)

Svijet je izgubio još jednog boksačkog velikana u 2012. Nakon što je ostala bez trostrukog olimpijskog pobjednika Teofila Stevensona i legendarnog trenera Emmanuela Stewarda, "slatka znanost" u ovoj je godini ostala i bez dva svjetska prvaka koji su podlegli hicima ubojica – Corriea Sandersa i Hectora "Macha" Camacha.

Dok je Sanders poginuo u pljački i po riječima njegove žene pao junački pokušavši zaštititi svoju kćer od metaka, Camacho je upucan dok je sjedio na suvozačkom mjestu automobila svog prijatelja u rodnom Bayamonu u Portoriku. Kod prijatelja je pronađeno deset vrećica s kokainom i nameće se zaključak da bi pucnjava mogla biti rezultat propalog posla. Ako se u obzir uzme Camachova prošlost u kojoj je bilo napada na žene, trgovanje drogom i slično, to ne iznenađuje.

Kao i mnogi boksački (i ne samo boksački, dovoljno je sjetiti se Leeja Murraya, Jana Plasa, Adama Watta i Badra Harija) velikani Camacho je imao život koji bi bio prikladniji za serijski nego sportski program HBO-a.

U ringu, Camacho je bio „Mayweather prije Mayweathera“, razmetljiv, bahat, hrabar i za razliku od Mayweathera sa željom da uđe u ring s najboljima. Imao je uspješnu amatersku karijeru u kojoj je tri osvajao puta njujorške Zlatne rukavice, a od svog profesionalnog debija u rujnu 1980., pa do veljače 1991. bio je neporažen. A i taj poraz bi izbjegao da mu sudac nije oduzeo bod zbog odbijanja da dotakne rukavice Grega Haugena na početku 12. Runde. Tijeom 30 godina u ringu boksao je mnogo mečeva za pamćenje u kojima je dva puta pobjeđivao Roberta Durana, za stalno umirovio Sugar Ray Leonarda i borio se s legendama poput Julija Cesara Chaveza, Felixa Trinidada i Oscara De La Hoye.

Camacho je rođen u Bayamonu u Portoriku 24. Svibnja 1962. Bio je najmlađi od petero djece, a kao dječak s obitelji se preselio u Istočni ili „španjolski“ Harlem u New Yorku. Već kao tinejdžer upadao je u probleme te je s 15 godina završio u zatvoru. Trenirao je i karate, no pokazivao je veći talent u boksu, sportu koji će mu donijeti planetarnu slavu. Karijeru je počeo u perolakoj kategoriji, a prvi veliki naslov osvojio je u kolovozu 1983. Kad je WBC-ev prvak u super perolakoj kategoriji Bobby Chacon odbio braniti naslov protiv Camacha u Portoriku, WBC mu je oduzeo pojas i dao Portorikancu priliku da do pojasa dođe protiv Meksikanca protiv kojeg je Chacon osvojio naslov, Rafaela Limona. U ringu s bivšim svjetskim prvakom Camacho je rušio Limona u prvoj i trećoj rundi, prije nego je sudac prekinuo meč u petoj. Dvije godine kasnije, protiv Josea Luisa Ramireza osvojio je svoj drugi svjetski naslov u drugoj težinskoj diviziji – WBC-ev pojas svjetskog prvaka u lakoj kategoriji. U prvom meču nakon osvajanja novog naslova pobijedio je jednoglasnom odlukom Freddieja Roacha, a u ožujku 1989. pobjedom nad Rayom „Boom Boom“ Mancinijem  ušao je u ekskluzivni klub boksača koji su osvajali svjetske naslove u tri težinske kategorije. Prvi poraz doživio je podijeljenom odlukom u veljači 1991. od Grega Haugena. Već sam na početku teksta spomenuo detalj koji ga je koštao naslova, no budući je u Amerikančevom urinu pronađena neidentificirana supstanca zakazan je revanš u kojem je Camacho tijesno slavio. 1992. suočio se s legendarnim Julijem Cesarom Chavezom koji je u meč ušao s omjerom 81-0. Meksikanac je dominirao i došao do uvjerljive pobjede. Od tog meča Camacho je ostvario još tri velike pobjede, dvije protiv Roberta Durana na bodove i tehnički nokaut protiv 41-ogodišnjeg Sugar Ray Leonarda kojeg je poslao u trajnu mirovinu.

Svoj posljednji veliki meč imao je 1997. protiv Oscara De La Hoye za naslov u velteru, a tri godine ranije nije uspio u naumu da se okiti pojasom Felixa Trinidada. Nakon nekoliko povrataka svoj posljednji meč odradio je protiv Saula Durana u svibnju 2010. i izgubio jednoglasnom odlukom.Karijeru je završio s 88 mečeva – 79 pobjeda, 45 nokauta, 6 poraza i 3 neodlučena.

Kako je snaga u ringu opadala povećavao se broj izvansportskih aktivnosti slavnog boksača. Ovo su samo neki od ispada:

– 1998. policija ga je privela nakon što je tinejdžeru prijetio pištoljem. Dok su mu pisali kaznu policajaci su primjetili kako Camacho pokušava u hlače ugurati vrećicu. Optužen je i zbog posjedovanja kokaina.
– 1992. Macho Man je istrčao iz lobija zračne luke u Miamiju dok su ga progonila dva policajca zbog posjedovanja marihuane. Camacho se potukao s organima reda pritom uzvičući „Ja sam macho Man“.
– 2005. uhićen je zbog provale u trgovinu s elektroničkom opremom, a pri uhićenju kod sebe je imao ecstasy.
– 2011. Camacho je preživio pucnjavu u San Juanu u Portoriku kada su dva čovjeka pokušala oteti njegov automobil.
U vrijeme smrti Camacha je čekalo suđenje u Floridi zbog nasilja nad sinom u kući svoje bivše supruge.

23. studenog 2012. Hectorova majka Maria Matias objavila je da će njenog sina skinuti s aparata za održavanje na životu. U 50. Godini okončan je filmski život boksačkog velikana. Njegov put u ringu nastavlja njegov sin Hector Camacho Jr.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI