2012. – Godina Jonesa i Silve, Schilta, braće Kličko, Stevena Seagala i hrvatskih boraca!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 02.01.2013 11:36h Autor:

2012 - sjajna borilačka godina

Marko Petrak analizira sjajnu borilačku 2012. godinu.

Teško je u jednom tekstu analizirati borilačku godinu iza nas. Tako nešto ne bi bilo pošteno jer bi mnogi oni koji su obilježili 2012. bili nepravedno zapostavljeni ili čak zaboravljeni. Zato ću izabrati samo pet trenutaka (stvari) koji su mi prvenstveno kao borilačkom fanu, a tek onda kao uredniku TV kanala i portala, ostali u najjačem sjećanju. Moram naglasiti da je 2012. zaista bila spektakularna godina za sve poklonike borilačkih sportova; poslije 2006. i zadnje ere Pridea, možda i najbolja do sada.

Cro Cop Final Fight

Teško je biti objektivan kada je u pitanju nešto u čemu si i sam sudjelovao, no neosporno je da je borilački event koji je Fight Channel organizirao u ožujku u Zagrebu pomaknuo granice dosadašnje organizacije priredbi u našoj regiji. Osim što se radilo o prvom pravom Cro Copovom nastupu u domovini i ostatak priče je ponudio svjetske zvijezde koje nikada ne viđamo na lokalnim priredbama. Ray Sefo, Daniel Ghita, Freddy Kemayo, Sergei Lascenko, Mourad Bouzidi, Michael Buffer koji je donio poseban glamurozni štih, 8 metarski video zidovi i 25-metarska LED bina…ukomponirano u prekrasno zdanje kao što je zagrebačka Arena, zadovoljili su i one najzahtjevnije i najkritičnije.

Nastavak priče slijedi u 2013…

Hrvatski borci

Mala zemlja poput Hrvatske je nepresušan izvor borilačkih talenata i zasigurno je lider u regiji. To se pokazalo i u 2012. kada smo vidjeli probitak nekih novih imena, ali i "uskrsnuće" nekih koji su bili na rubu mirovine. Nakon 2006. Mirko Filipović u jednoj godini nije nastupio više od 3. puta. U 2012. je odradio četiri meča i ubilježio isto toliko pobjeda. Za jednog 38-godišnjaka koji je razmišljao o mirovini i više nego zadovoljavajuće. Igor Pokrajac je sjajan start godine i pobjedu protiv Maldonada pokvario s dva loša nastupa i porazima od Magalhaesa i Beltrana. Svi znaju da je Pokrajac najjači kada je najteže, pa se nadamo da će se The Duke već u idućem meču vratiti na pobjedničke staze. Posebne lovorike zaslužuje Stipe Miočić. Demoliravši De Friesa i Del Rosaria, ovaj hrvatski vatrogasac s američkom adresom je skrenuo pažnju čitave svjetske javnosti na svoje neosporne kvalitete. Nažalost, lošiji nastup protiv Struvea u Nottinghamu je ipak ukazao na neke nedostatke koje mora ispraviti uoči idućih mečeva.

Ovom trojcu treba pridodati Igora Jurkovića koji je nastupio na Glory Grand Slamu, Zelga Galešića koji se bori u vrhunskim promocijama poput SFL-a i Bellatora, Gorana Reljića koji pobjedama gradi put prema povratku u UFC, te mladog boksača Filipa Hrgovića koji se nametnuo kao najveća teškaška nada europskog boksa.

Sve u svemu, možemo biti itekako zadovoljni i ponosni…

Anderson Silva i Jon Jones

Teško je izdvojiti jednog od ova dva velikana i reći da je on obilježio UFC godinu. Obojica su u 2012. dva puta vrlo dominantno obranili svoje pojaseve prvaka i tako nastavili nevjerojatan niz koji kod Amerikanca traje od 2009., a kod Brazilca još od 2006. Kada se Jones i Silva bore, njihovi protivnici uglavnom izgledaju kao da su zalutali u kavez, a njihovi poslodavci razbijaju glavu koga im suprotstaviti u već "poćiščenim" divizijama. Možda je rješenje napokon na suprotne strane kaveza gurnuti ova dva majstora. Nema sumnje da bi se radilo o meču koji bi izazvao najveće zanimanje u povijesti slobodne borbe. Ako se to ne dogodi, onda nam u 2013. vrlo vjerojatno predstoje obračuni Silve protiv Lombarda i(li) Bispinga, te Jonesa s Hendersonom i(ili) Teixeirom.

Semmy Schilt

Neovisno o tome jeste li fan ovog nizozemskog nebodera, morate se složiti s tvrdnjom da je Semmy Schilt najbolji kick bokser svih vremena. To jasno pokazuju njegova četiri K-1 WGP naslova kojima je prije dva dana dodao i Gloryjev Grand Slam koji ima posebnu težinu. U 2012. Schilt je nanizao šest čistih pobjeda, a među žrtvama su se našli Zimmerman, Verhoeven, Guidon, Saki i Ghita – sve top svjetska imena stand up borbe. I sve to Schilt čini s nevjerojatnom lakoćom u 40-oj godini.

Gospodine Schilt, vi ste istinski heroj ovog sporta!

Braća Kličko

2012. je opet bila godina ove nevjerojatne boksačke braće. Vladimir je tri puta uspješno branio svoje naslove pobijedivši Mormecka, Thompsona i Wacha, dok je stariji Vitalij svoju političku karijeru u posljednje vrijeme ipak predpodstavio onoj boksačkoj. U protekloj godini je nastupio samo dva puta svladavši Chisoru i Charra. Iako bi poklonici boksa htjeli da Ukrajinci imaju jaču konkurenciju, nakon godina dominacije ipak sam bliži teoriji da su braća Kličko toliko kvalitetni da i oni najbolji izazivači pored njih izgledaju kao amateri.  2012. je obilježila i smrt njihovog dugogodišnjeg trenera i jednog od najvećih svjetskim boksačkih stručnjaka – Emanuela Stewarda. Tek će iduća godina pokazati hoće li se gubitak trenera odraziti na njihove nastupe.

+ bonus

Steven Seagal

Kada hrvatske komercijalne televizije toliko puta u udarnim terminima emitiraju tri ili četiri filma u kojima glavnu ulogu tumači ovaj majstor Aikida, a "njegov" front kick postane gotovo ustaljeni potez u UFC-u, onda Stevena Seagala morate nekako ugurati na ovaj popis. Šalu na stranu… neovisno o tome ima li ubojiti udarac njegov potpis, činjenica jest da je upravo front kick najveća inovacija u 2012. kada govorimo o UFC-u. Mnogi borci su uveli ovu nožnu tehniku kao dio svog arsenala, a ona se pokazala kao vrlo ubojita. I to je ljepota slobodne borbe koja svako malo pokazuje učinke evolucije i napretka.

Hrvatskim komercijalnim televizijama ipak poruka "nemojte ljudi više, molimo vas…"

Marko Petrak
[email protected]

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI