Upoznajte Vedrana Bađuna, FFC suca koji je jeo ljudsko meso i pio svježu krv!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 09.07.2013 15:37h Autor:

Vedran Bađun

FFC priredbe nisu samo borci, već i cijela ekipa koja brine za organizaciju, produkciju, dodatno osoblje i djelitelji pravde. Među sucima se, kako vizualno, ali i autoritetom ističe kick-boxing sudac Vedran Bađun.

Vedrana mnogi poznaju, ne samo kao borilačkog stručnjaka već i kao pustolova, avanturistu, ali i fotografa i slikara… Tim povodom, u ljetnoj stanci razgovarali smo s Vedranom o FFC-u, borilačkim sportovima, ali i njegovim hobijima i planovima za budućnost.

Tko je Vedran Bađun?

Rendžer po zanimanju, bivši specijalac po obuci, pustolov po duši… 25 godina u muay thaiju, od borca preko trenera do suca.

Kako bi ocijenio borilačke sportove danas i prije 20-25 godina?

Razlika je ogromna. Kao prvo, evolucija sporta je napravila jako puno u posljednjih nekoliko godina. Međutim, srčika je ista, sve se svodi imaš li ono nešto ili nemaš.

Ističeš se među ostalim sucima svojim izgledom, ali i mirnoćom koju imaš i izvan ringa. S čime bi povezao svoju mirnoću? Osim toga, svoj autoritet se osjeća od trena ulaska u ring.

Držim da bi svaki sudac trebao biti bivši borac, jer samo na taj način u potpunosti može skužiti što se zapravo događa. Najbitnije mi je pošteno suditi, nemam favorita i iskreno me uopće nije briga tko će pobijediti, a tko ne, bitno je samo da pobijedi bolji.

Sudac bez autoriteta nema što raditi u ringu, mene osobno ne zanima sudim li početniku ili borcu broj jedan na svijetu. Posao mi je da održim borbu sigurnom i fer.

Kako postižem to? Životnom filozofijom, nikada nikoga ne stavljam ispod sebe, niti iznad sebe, svi smo jednaki i u ringu svatko ima svoj posao za odraditi, oni se trebaju boriti, ja suditi i kontrolirati borbu. Poprilično je jednostavno.

Kakva se životna filozofija krije iza dreadlocksa, po mnogima – simbola slobode i neovisnosti?

Dreadlocksi su baš to, sloboda, neovisnost i rezistencija, put prema zionu i neprihvaćanje Babilona. Način života.  Rastafarijanci su cool, jedino što mi smeta kod njih je pušenje ganje, čega osobno nisam pobornik.

Kad se "ugugla" tvoje ime, izlaze linkovi vezani uz putovanja, pustolovine, neobičnu hranu… Koja su najneobičnija mjesta na kojima si bio?

Popis je stvarno dug, ima dosta čudnih mjesta na kojima sam boravio, ali jedno od neobičnijih je suživot s ljudožderima po otočju Oceanije. Moja filozofija jest "triba živit onako kako sanjate da bi tili", i ja po tome i živim.

Zanimljivo je da si živio među plemenima, i pritom se, kako i doliči, potpuno prilagođavao njihovom načinu života. Koliko te život među drugim kulturama promijenio?

Iskustva otvaraju oči, ne bih rekao da me promijenilo, prije bi rekao da mi je potvrdilo karakter, poštujem domaćine uvijek, na način da radim i živim isto kao i oni. Zbog toga sam naučio i jezike, običaje, prehrambene navike. Pravilo je jasno: Poštuj druge i dobit ćeš poštovanje natrag.

Živio si među plemenima ljudoždera. Što je kod njih bilo na jelovniku?

Ljudetina na više načina, kuhana, pečena, sušena u salati…

Osim ljudskoga mesa, jeo si sve što leti, pliva, hoda… nabroji nam još par zanimljivih obroka?

Crvi živi i spremljeni, ličinke mrava sa mravima, sirovo srce tek zaklanog vodenog bivola, pijenje svježe krvi, gutanje živih račića, pasetina, žohari, rovci, bube, pauci… ima toga masu…

I što je najukusnije od nabrojanoga?

Ma ljudi imaju želudac za sve, ukusno je to sve, vjerovali ili ne…

Jedan si od rijetkih koji u životu radi samo ono što voli. Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?

Ustajanje svakoga dana u 5.15 jutarnja joga, posao (u prirodi), druženje s morem, držanje treninga, večernji relax te spavanje oko pola noći.

Osim prirode, među tvojim hobijima je i slikarstvo i fotografija. Što slikaš i fotkaš?

Slikam razne motive, isto tako je i sa fotografijom, međutim uživam više u slikanju jer je to bas talent koji je bogom dan. Uživam u tome, onako stati ispred štafelaja, pijuckat vodu i izbacivati iz glave preko kista na papir ili platno. U istu svrhu pišem knjige i crtam stripove. U svemu tome pronalazim i duhovni mir.

Postoje li neka loša iskustva s putovanja? Postoje li mjesta na koja nikada ne bi ponovo išao?

Loših iskustava ima masu, međutim nema takvih da postoji mjesto gdje se ne bih vratio, uvijek rado odaberem novo mjesto putovanja, ali ako se negdje treba vratiti i to napravim s osmjehom na licu.

Neugodan susret bio je sa B.O.P.E specijalcima u favelama Rio de Janeira. Tad sam jedva izvukao živu glavu, ali eto, izvukao sam.

Sudac si na FFC-u. Kako bi ocijenio priredbe i borbe na kojima si sudio?

Bez pretjerivanja, FFC je najbolja promocija za koju sam sudio, nemam zamjerki uopće. Parovi su dobro isplanirani, automatski borbe odlične. Osobno preferiram stand up borbe pa dajem prednost tim mečevima na svakom cardu.

Misliš li da će FFC pomoći u popularizaciji sporta u regiji i u karijerama mladih boraca koji se nemaju puno prilike boriti na velikim priredbama?

FFC je najbolja stvar koja se dogodila za svakog borca u regiji, da sam i sam mlađi odmah bih se dao u trening i pokušao nametnuti promotoru.

Zorana Jagodić
[email protected]

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI