Predstavljamo: Miran “Rocky” Fabjan – najatraktivniji slovenski K-1 borac!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 06.09.2011 09:12h Autor:

Miran Fabjan

Miran Fabjan je već tri puta nastupio u borbi večeri na priredbama ugledne slovenske borilačke promocije – WFC. Samo to već jasno govori da se radi o pravoj atrakciji za gledatelje i K-1 borcu koji uvijek oduševi svojim nastupima zbog čega je i dobio nadimak “Rocky”.

Fabjan je u velikom intervjuu za Fight Site progovorio o nastavku karijere, dugom oporavku od teškog nokauta koji je doživio protiv Rusa Stetchurenka, ali i svojim borilačkim uzorima među kojima ističe Mirka Filipovića.

Još jedan naš intervju koji ne smijete propustiti…

Ti si jedan od najboljih, ali i najsrčanijih slovenskih K-1 boraca. Kako bi opisao slovensku borilačku scenu i može li se usporediti s hrvatskom?

“U Hrvatskoj definitivno imate veću borilačku tradiciju nego mi u Sloveniji. Tu su i velike borilačke zvijezde poput Branka Cikatića i Mirka Filipovića koji su mnogo toga napravili za promociju cijelog sporta. Kod nas u Sloveniji toga za sada nema.”

Kako si se uopće našao u kick boksu? Gdje si i kada počeo?

“Najprije sam igrao nogomet, no prijatelj i suigrač, Matjaž Kos, mi je rekao da je bio na treningu tajlandskog boksa i da izgleda vrlo interesantno. Išao sam provjeriti i bila je to ljubav na prvi pogled. Dogodilo se to sada već davne 2003. godine. Počeo sam tenirati u ‘Yakša Combat Teamu’ gdje sam proveo prve dvije godine. Tada sam se prebacio u ‘SGN-Gorizia’ gdje sam radio s Giorgiom Petrosyanom naredne tri godine. Na kraju sam se vratio u svoju matičnu dvoranu gdje uspješno gradim karijeru pod budnim okom trenera Darija Drilanca i kondicijskog stručnjaka Petra Bjuklčija. Mnogo mi pomaže i Matjaž Kos, osoba koja je od prvog dana sa mnom.”

Meč proviv Rožlea Jazbinšeka na WFC-u 8 je bio dvoboj koji te proslavio. Možeš li se prisjetiti tog dvoboja?

“Radilo se o turniru osmorice, a u finalu sam se, nakon dva teška meča, susreo s favoritom Jazbinšekom. On je do tada imao samo jedan meč koji je trajao 25 sekundi. Na iznenađenje svih, uspio sam nokautirati Rožlea krajem četvrte ekstra runde. Radilo se zaistao o nadljudskom naporu jer sam u tim dvobojima pretrpio mnogo udaraca i od bolova sam jedva stajao na nogama. Ne sjećam se baš najbolje svih detalja, no znam da nisam mogao raditi udarce nogama, pa sam svog protivnika zatvarao u kut ručnim tehnikama. Dva sam ga puta imao u nokdaunu, a u posljednjoj rundi sam ga načeo koljenom i završio savršenim desnim krošeom.”

Tada si dobio i nadimak “Rocky”. Zašto?

“Ne znam točno zašto, no ljudi kažu da imam tvrdu bradu i ogromno srce. Te dvije stvari se ne daju trenirati tako da mogu zahvaliti Bogu na dobrim genima.”

U međuvremenu si zaredao mnogo dobrih nastupa i pobjeda, no tada je uslijedio težak poraz od Rusa Aleksadra Stetchurenka. Što se dogodilo u tom meču?

“Već sam na polovici prve runde tog dvoboja ostao bez snage. Ne znam točno gdje smo pogriješili u pripremama za meč. Rus je nakon toga imao prilično lagan posao i nokautirao je borca koji te noći očito nije bio spreman za ulazak u ring.”

Nokaut je bio težak…oporavljao si se mnogo vremena?

“Radilo se o dosta gadnom nokautu. Imao sam problema čak šest mjeseci jer sam primio previše čistih udaraca u glavu. Neću sada plakati oko toga. Ovo je moj sport koji jako volim.”

Koje si pouke izvukao iz tog meča? Jesi li promijenio neke navike u treningu?

“Prije sve sam naučio da u ring možeš ulaziti samo kada si na 100 posto. Neću se više nikada boriti, ako nisam potpuno spreman. Nakon tog poraza sam promijenio cijelu rutinu treninga i počeo sam raditi s Petrom Bjukličem, mladim kondicijskim trenerom koji je moje tijelo doveo na jednu sasvim novu razinu.”

Što slijedi u tvojoj karijeri?

“U planu je mnogo mečeva do kraja godine, tako da mogu reći da sam prilično zaposlen. U Amsterdamu uskoro imam dvoboj protiv mlade belgijske nade De Bonda, a pobjednik bi trebao dobiti ugovor sa It’s Showtime promocijom. Nakon toga slijedi Svjetsko WAKO prvenstvo, meč u Trstu, a krajem godine i nastup na WFC-u. To mi je najbitniji meč godine jer se borim u organizaciji koja me je stvorila i nastupit ću u svojoj dvorani ispred svoje publike.”

Koliko WFC znači za slovensku i europsku scenu?

“Za slovensku borilačku scenu WFC je apsolutni vrh i san svih mladih boraca koji se bave ovim sportom. U europskim okvirima ovdje se stvaraju mlade nade, a WFC je odličan izlog i za poznate američke MMA promocije.”

Govori se i o ukidanju K-1 mečeva u WFC-u. Kako gledaš na to?

“Ne vjerujem da bi Zlatko Mahič tek tako propustio jedan od svojih proizvoda nekoj konkurenciji. Mislim da se radi samo o praznim pričama.”

Koji su tvoji borilački uzori?

“U Sloveniji mi je to Jasmin Bečirovič, a osoba kojoj se najviše divim je sigurno Geiorgio Petrosyan. S njim jednom tjedno imam priliku sparirati. Ipak, prvi borac koji je bio moj uzor je hrvatska superzvijezda Mirko Filipović.”

Može li se živjeti od kick boksa u Sloveniji?

“Može se preživljavati!!!”

MMA? Pokušao si, no odustao nakon dva meča i dva poraza?

“Nisam nikada ozbiljno trenirao ovaj sport, a dva puta sam napravio samo eksperiment. Stoga, ne znam ima li tamo za mene budućnosti. Sada sam potpuno fokusiran na kick boks karijeru.”

Kako gledaš na svjetsku K-1 scenu i pad popularnosti sporta u Japanu?

“Za mene to nije velika tragedija jer smatram da se scena samo preselila negdje drugdje. Sada postoje neke druge promocije kao što su Fight Code, Muay Thai Premier League, Thai Fight…Mi koji volimo stand up borbu i dalje imamo scenu gdje se možemo natjecati i gdje možemo pratiti ovaj sport.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI