Perak nakon izlaska iz bolnice: Volio bih osramotiti Stojnića

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 16.08.2011 14:02h Autor:

Maro Perak (Photo by Marko Petrak)

S dubrovačkim MMA borcem, Marom Perakom, razgovarali smo samo četiri dana nakon što je izašao iz bolnice. Perak je, naime, bio hospitaliziran tjedan dana radi upale pluća.

Iako se sada osjeća dobro, doktori mu ne dopuštaju da počne s nikakvim treninzima sve do 1. rujna, a u listopadu ga već čeka revanš protiv Jeffa Monsona u Dubrovniku.

Perak je u opširnom razgovoru za Fight Site najavio okršaj protiv Strikeforceovog borca i UFC-ove legende, ali se osvrnuo i na eventualni dvoboj protiv Denisa Stojnića, otkrio nam je koga smatra velikom nadom hrvatskog MMA-ja, te nam odgovorio na pitanje osjeća li se bolje kao teškaš ili dok je nastupao u poluteškoj kategoriji.

“Osjećam se sada dobro iako ne smijem i dalje trenirati. Zaželio sam se treninga, sav gorim i da mogu, već bih danas ušao u dvoranu. Ne znam kako se dogodila upala pluća. Vjerojatno sam mokar sjedio ispod klima uređaja. Iz bolnice sam izašao prije četiri ili pet dana, a doktori su mi zabranili treniranje sve do 1. rujna.”

Koliko je izgledno da će se Monson zaista pojaviti u Dubrovniku na FreeFight 2 eventu?

“Mislim da je vrlo izgledno. Čovjek je potpisao ugovor za borbu, u konstantnom smo kontaktu. Ne vidim razlog zbog kojeg se ne bi borio. Kako ja to vidim, stvar je riješena i on je moj sljedeći protivnik. Rekao bih da će doći 100 posto.”

Možeš li se prisjetiti prvog dvoboja koji si izgubio prije nekoliko mjeseci?

“Nisam posebno zadovoljan kako sam odradio taj meč. Može to puno bolje i vjerujem da ću sljedeći dvoboj odraditi na višoj razini. S nekim stvarima sam zadovoljan, no s nekima i nisam. Istina da me kontrolirao u parteru, ali se nisam osjećao ugroženim i niti u jednom trenutku mi nije prijetila opasnost da me završi. U stojci sam mogao napraviti više; ali suci, pa promjena pravila, smije se udarati nogama u glavu, pa ne smije… sve me to smelo s pravog puta. U Dubrovniku će svakako biti Pride pravila.”

Što te od tih pravila najviše veseli, kickovi dok je borac na parteru ili možda stompovi?

“Nisam siguran koliko bi mi kickovi prolazili protiv borca koji je inteligentan kao Monson. Vidio sam već u prvom meču da je spreman za takav scenarij. Eventualno, ako bih se dizao iz side pozicije i onda brzo udarao. Ovako stanardno, kada on ide na rušenje, čisto sumnjam. A stompove volim (smijeh), oni mi odgovaraju. Ne znam koliko bi prolazili, ali bih ih sigurno isprobao, ako zbog ničeg, onda zbog svog gušta.”

Kako onda koncipiraš svoju taktiku?

“Sigurno je da ću imati više taktika koje ću razraditi, no one će ovisiti i o tome u kakvom ću ja biti stanju radi ove bolesti. Cilj je izmoriti ga kondicijski jer tu vidim svoju veliku prednost. Ipak, ako je upala pluća ostavila na mene veću štetu, onda ću se možda morati prilagoditi…sporije kretati, štedjeti energiju. Vidjet ćemo kada počnem trenirati.”

Ruka zbog koje si otkazao meč sa Stojnićem je sada u redu?

“Da, ruka je na 100 posto. Jedino moram vidjeti kako će se ponašati u treningu. Ovako bih rekao da je potpuno zacijelila.”

Bilo je mnogo rasprave oko tvoje kilaže, na koliko si sada?

“Pao sam nešto u bolnici. Obično sam preko 100 kilograma, a sada sam na 97. Vjerujem da će se to brzo vratiti kada krenem s treninzima. Tada počnem jesti troduple porcije i bit ću brzo na 102 ili 103 kg.”

Jesi li požalio zbog dizanja kilaže i prelaska u tešku kategoriju?

“Niti jedne sekunde. Ovdje se osjećam kao doma i mislim da je odluka bila jako dobro. Vjerujem da sam brži i kondicijski spremniji od većine teškaša i upravo tu tražim svoju prednost. Naravno, ja kao mali teškaš, imam i neke nedostatke. Oni su ipak puno manji nego što su plusevi. Smatram da mi moja taktika i stil borbe omogućavaju da se svakom ravnopravno suprotstavim. Brz sam, svakoga mogu srušiti i onda izmlatiti ground&poundom.”

Jesi li Denisa Stojnića stavio pod tepih?

“Ne znam što reći za njega. Zapravo mogu reći da bih ga volio prebiti. Ne znam od kuda mu uopće ideja da bi me pobijedio. Pet puta sam bolji od njega, brži, tehnički potkovaniji i kondicijski izdržljiviji. Volio bih se samo boriti s njim da ga dobro osramotim. Posebno nakon onoga što je pokazao protiv Kujundžića, ono je bila sramota.”

Čuo si da je izazvao Cro Copa?

“Ma vidio sam. Mirko bi ga pojeo za doručak, apsolutno nikakve šanse protiv njega nema. Pa Filipović je legenda ovog sporta koji ne smije ići u istu rečenicu sa Stojnićem.”

Vratimo se na tebe. Osjećaš li da si sazrio kao borac i da si spreman za stepenicu više?

“Neovisno o tome što sam sada izvan forme zbog upale pluća, globalno gledano osjećam se odlično. Nekako je sve sjelo na svoje mjesto, fizički sam bolji nego ikada, tehnički sam napredovao i skupio sam odličan tim oko sebe. Definitivno sam spreman za korak naprijed. U Dubrovnik sam doveo Brazilca koji je crni pojas u BJJ-u, Eduarda Tubu, radim sa prvakom Balkana u kick-boksu, Aleksandrom Bulatovićem, Fešom, Igorom Ajlagićem i svojom ostalom standardnom ekipom. Svi oni čine jednu sjajnu cjelinu i to se osjeti na rezultatima.”

Ima li onda naznake da ćemo te gledati uskoro na puno većoj sceni?

“Za sada nema neke velike šanse da ću otići recimo u UFC, no kada je u pitanju europska scena, onda sam tu na samom vrhu. U odličnim sam odnosima s M-1 Globalom i kod njih mogu dobiti borbu kada hoću. Također radim na tome da poguram svoje dubrovačke borce Antuna Račića i Antu Deliju. Vjerujem da se u njima krije velik potencijal.”

Račić se već dokazao, Deliji predstoji dokazivanje…?

“Ma Račiću već sada nema ravnog na Balkanu u kategoriji do 70 kilograma. Čovjek je tehnički superioran, a nevjerojatno je snažan. Radi bench sa 120 kilograma, a da ne pričam kako može baciti i najvećeg teškaša kao malu bebu. U Deliju također polažemo velike nade. Ima tek 20 godina, no uskoro ćete vidjeti o kakvom se potencijalu radi. Vjerujem da mu za par godina neće biti ravnog u Europi i da će njegova karijera ići strelovitim uzletom. Fizički je sve bolji, tehnički odličan, a ima srca i hrabrosti.”

Znači li to da se planiraš baviti i menadžerskim poslom?

“Ne, radi se samo o mojim prijateljima i klupskim kolegama kojima želim pomoći. Dio njihovih primanja koji iznosi 10 posto ide za klupsku infrastrukturu. Od toga kupujemo vreće i ostalo što nam je potrebno. Naravno, cilj ih je gurnuti što dalje i osigurati im što bolje protivnike kako bi dokazali svoju kvalitetu?

Što je s tvojim bratom Kristijanom? Nekako je nestao u posljednje vrijeme…

“On će također nastupiti u Dubrovniku. Nažalost, Kristijan je uvijek zaokupljen mojim pripremama i nema toliko vremena da se i on sam posveti ozbiljnije vlastitoj karijeri. No, potencijala ima, sve što ja znam, on zna još bolje. Nakon borbe u Dubrovniku pokušat ćemo pogurati i njegovu karijeru. Krenut ćemo s ozbiljnim borbama na većoj sceni.”

Zašto ste odustali od Grand Prixa na dubrovačkoj MMA priredbi?

“Jednostavno smo zaključili kako nije isplativo. Imamo previše kvalitetnih domaćih boraca da bi plaćali skupa strana imena. Kristijan, ja, Ićo, Delija, Račić, Alagić, Slade, a možda i Darko Knego i Ivica Kristo. Svi će oni nastupiti u profesionalnim dvobojima stoga nije imalo smisla organizirati i Grand Prix. Ovako će stvar biti puno zanimljivija domaćim gledateljima.”

Skupili ste dobru ekipu. Hoće li Dubrovnik postati hrvatski MMA grad?

“Upravo nam je to i cilj. Tu svi prate vaterpolo, a želimo da kroz koju godinu ovaj grad postane i grad slobodne borbe. Pokušat ćemo napraviti nešto po uzoru na najbolje europske MMA promocije poput poljskog KSW-a. Našim borcima ćemo dovoditi najbolje europske, a onda i svjetske protivnike. Vjerujem da imamo za to i sposobnosti i znanja.”

Što kažete onima koji će vas kritizirati jer ćete domaćim borcima dati, kako oni kažu, slabija imena?

“To nema veze s mozgom. Čujem već kako se priča da ćemo našim borcima suprotstaviti kante. To nije istina. Istina je da su naši borci kvalitetni i, ako pobijede svoje protivnike, ne znači da su ovi drugi bili kante. Ne razumijem čemu pljuvanje. Treba podržati ovakve pokušaje, a ne ih kritizirati. Nakon Dubrovnika će i Račić opet nastupiti na M-1 turniru, a i za Deliju već tražimo još veću pozornicu kako bi se dokazao. Tijekom godina nastupanja i treniranja po svijetu, stekao sam dosta poznanstava i veza diljem svijeta. Znam promotore u Rusiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Rado ću pomoći bilo kome, samo nek se javi.”

Razgovarali smo nedavno i s Gordanom Vatavukom koji je pokrenuo svoju menadžersku firmu, a dio te priče si i ti?

“Ja surađujem s Gordanom, kao i sa svima drugima. On je moj prijatelj, dapače, mi smo kumovi. Svatko tko je spreman pomoći i ponuditi nešto dobro, ja sam ga spreman saslušati i s njim surađivati.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI